Salama Strolghino

Nekoć nije bilo hladnjaka ni napredne tehnologije, a proizvodnja finih suhomesnatih proizvoda nije bila nimalo lak zadatak. Nakon što bi se meso samljelo, mnogo je toga moglo poći po zlu. Godišnja doba mogla su biti prevruća, presuha ili prevlažna. Ponekad bi mjeseci rada propali zbog puke nesreće.

Zato su se svinje klale zimi, kada je hladnoća štitila meso, a zatim su se svi molili Bogu da sve dobro prođe jer je ta svinja predstavljala odricanje, kako u novcu tako i u teškom radu. Neki su odlučili pripremati salame i pršut, dok su drugi, koji su živjeli u pravim mjestima, bili spremniji riskirati i odlučili se za Culatello. Od preostalih komada pripremao se Strolghino (neobičan izraz za dragocjeno meso svinjskog buta). Sam naziv mnogo govori o strahovima i neizvjesnostima posla koji još uvijek ovisi o hirovima godišnjih doba i sudbine. Nije slučajno da arhaični talijanski glagol 'strologare' znači nagađati, proricati, čitati zvijezde i znamenja, kao što to čini gatar. Strolghino, skroman suhomesnati proizvod jer se priprema od komada odrezanih pri oblikovanju proizvoda Culatello, mali je dar silama sudbine.

Meso (nemasno, za razliku od drugih suhomesnatih proizvoda) melje se i začinjava, a zatim puni u meki crijevni ovitak i ostavlja da zrije razmjerno kratko.

Laganog je i nježnog okusa. Probaj ga s domaćim kruhom, a ako ga želiš poslužiti sa sirom, odaberi neponovljivi Parmigiano Reggiano.